S tobom su svi dani posebni. Noći još posebnije. Poput vlati trave. Tvoj osmijeh čini čuda. Sjaj u tvojim očima, iskrica ljubavi. Vjerujem. Da sam zauvijek tvoja. Nemoj se previše truditi, najbolje stvari se događaju kad se najmanje nadaš. Opet te tražim. Moja slatka, nježna, zelena tajno. Iako znam da si uz mene. Volim te.
Ostavljene riječi u dijelu snova. Ljetni san, zelena misao. Volim te. Obojano tajnom željom svog srca. Na usnama trag tvog imena. Ostani. Daleko i blizu. Ostani. Tu, gdje je ljubav počela. Šapućem ti uzdahom. Odgovaraš poljupcem. Šutiš ljubavlju. Zelenog smaragda.
Od selma, u 3. srpanj 2008 19:59:18
Od inesz, u 4. srpanj 2008 12:24:44
Od zenta, u 8. srpanj 2008 14:38:28
Gomilaju se godine iza nas....ljubavi,zajedničkih trenutaka,užitaka.....i komadići straha urezani u moje misli....Do kada?...Hoćeš li me uvijek voljeti?....ne daj mi da lutam nepreglednim dolinama ,bojim se vremena suza....ne želim plakati ,ni moliti....volim biti hrabra i sakriti tupi bol....ništa nije kao nekad,sve je drugačije....a volim te isto,jednako kao i prvog dana....ili možda malo više....i lutam nekako bez cilja ,igram se riječima i laticama virtualnog cvijeta.....rekao si -ne mora ruža biti crvena....i nije bila.....moja je posebna.....ispunjena tobom.....čekat ću te....još noćas....i odazvati se na ime ...ljubav......
Kako sam lako krenula putem sreće....poput zelene rijeke slivaju se misli u predivnu noć kad kad te neka čudna sila dovela k meni ....i moj život postao bajka....a ja princeza u kristalnom dvorcu ...usnula na baršunastim laticama ljubavi....Zavoljeh te nepoznatog,dalekog.Ono što sam oduvijek željela ,ostvarilo se...čarobni štapić i iskrica u noći..treperi već godinama ,u meni,u tebi.....volim te....miris zelenog čaja i tvoja ruka u mojoj kosi...tako je počelo....
Od Anoniman (Neregistriran), u 17. siječanj 2008 18:34:59
Prebrzo mi leti vrijeme i nisam stigla upisati svoje misli.A namjeravala sam,naprotiv čvrsto i važno donijela odluku da ću svoje male tajne ostavljati u ovom kutku ispisane.Nisam mlada,prolazi život poput rijeke,četiri desetljeća su iza mene.Kao u filmu gdje se scene odvijaju brzinom zvuka odrastaju djeca i za tren vidim kako sam tako malo života posvetila sebi.Bitniji su mi drugi,mada njihovo zadovoljstvo i radost su i moje.U ovom svijetu tehnologije (koja me jako privlači) i nekim virtualnim prostranstvima na jednoj livadi snova upoznah svoje "drugo ja".Ne malo me iznenadila ta osoba u meni...od svakodnevnice ozbiljne i odgovorne žene postadoh vlat trave,orošena kapima ljubavi.To je sve šta sam zapisala ovdje o mom stvarnom životu.Sve ostalo ću posvetiti svome "drugom ja".Od onog trena kad si iz neke bajke ušao u moj život.Noć pretvorio u dan.Poklonio mi slatki nemir.